Poglavlje 17

Najuzvišeniji vladari

太上,下知有之;其次,亲而誉之;其次,畏之;其次,侮之。信不足焉,有不信焉。
悠兮其贵言。功成事遂,百姓皆谓我自然。
Najuzvišeniji od svih, stanovnici samo znaju da postoje. Zatim dolaze oni koje ljudi vole i hvale. Zatim dolaze oni koje se ljudi boje. Zatim dolaze oni koje ljudi preziru. Kada povjerenje nije dovoljno, javlja se nepovjerenje. Najbolji vladari su povučeni i dragi su im rijeke riječi. Kada posao bude obavljen i zadatak ispunjen, svi ljudi govore: 'Mi smo to učinili sami od sebe.'

Duboka Refleksija

O čemu je ovo poglavlje?

Ovaj odlomak opisuje različite razine vladanja, od najboljih do najgoriih. Najbolji vladar je onaj čije prisustvo jedva primjećujemo, jer stvari funkcioniraju prirodno i harmonizirano. Takav vladar ne nameće svoju volju, već dopušta ljudima da žive u skladu sa svojom prirodom. Tek kada vladar izgubi ovu skromnost, javljaju se potrebe za kontrolom, strahom i prezrom.

Kako se to odnosi na mene?

U mom životu, najbolnija iskustva bila su s ljudima koji su pokušavali kontrolirati moje odluke. Sjetim se voditelja koji su stalno trebali biti u središtu pozornosti. Istovremeno, najdragocjeniji odnosi bili su s onima koji su me pustili da budem ono što jesam, bez prosudbe. Ovaj tekst me uči da je prava moć u povlačenju, a ne u dominaciji.

Šta trebam uraditi danas?

Danas ću primijetiti kada imam potrebu kontrolirati situaciju ili osobu. Disnut ću duboko i pitat ću se: 'Što ako jednostavno pustim da se stvari odvijaju?' Umjesto da namećem svoja očekivanja, dat ću prostor drugima da budu onakvi kakvi jesu.

Povezana poglavlja

Moje razmišljanje

Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Cijeli razgovor →