Chapter 9
Držati napunjeno do vrha
Original
金玉满堂，莫之能守；富贵而骄，自遗其咎。
功遂身退，天之道也。
Prijevod
brusiti dok ne postane oštro, ne može se dugo održati.
Zlato i žad ispunjavaju dvoranu, nitko ih ne može sačuvati;
bogatstvo i čast popraćeni ohološću, samo donose nesreću.
Kada je djelo završeno i povučeš se, to je put neba.
Duboko razmišljanje
O čemu se radi u ovom poglavlju?
Ovaj odlomak govori o štetnosti prekomjernosti i pohlepe. Kaže da je bolje prestati kada je nešto puna, nego držati do prepunjenosti. Također upozorava da oštrenje do krajnosti ne može trajati dugo. Zlato i jade u dvorani nitko ne može zauvijek čuvati, a bogatstvo popraćeno ohološću donosi samo probleme. Pravi put neba je povući se nakon uspjeha.
Kako se to odnosi na mene?
U mom životu, uvijek sam bio sklon ići do kraja, ispunjavati svaku minutu, postizati više i više. Ovaj odlomak me podsjeća da prestanak na vrijeme nije slabost, već mudrost. Priznajem da mi je teško odmaknuti se nakon uspjeha — želim još, još, još. Oholost koja prati uspjeh često me navodi na postupke za koje kasnije žalim.
Što bih trebao/la danas učiniti?
Danas ću prepoznati jedan trenutak u kojem sam dosegao dovoljno i praksati ću odmaknuti se. Kada završim neki zadatak, neću odmah tražiti novi, već ću ostati u tišini i promatrati što je postignuto, zahvalan bez riječi.
Povezana poglavlja
Moja refleksija
Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?