Chapter 16

Dosezanje krajnje praznine

致虚极,守静笃。万物并作,吾以观复。
夫物芸芸,各复归其根。归根曰静,是谓复命。复命曰常,知常曰明。不知常,妄作凶。
知常容,容乃公,公乃王,王乃天,天乃道,道乃久,没身不殆。
Dosezi krajnju prazninu, duboko čuvaj tišinu. Sva bića u svijetu nastaju zajedno, a ja promatram njihov povratak. Ogroman je broj svih bića, svako se vraća svom korijenu. Vraćanje korijenu zove se tišina — to je povratak sudbini. Povratak sudbini zove se vječnost. Tko poznaje vječnost, taj je prosvijećen. Tko ne poznaje vječnost, djeluje nepromišljeno i donosi nesreću. Tko poznaje vječnost, postaje snošljiv; tko je snošljiv, postaje pravedan; tko je pravedan, postaje vladar; tko je vladar, postaje nebo; nebo postaje Put; Put postaje vječan — cijeloga života neće mu prijetiti opasnost.

Duboko razmišljanje

O čemu se radi u ovom poglavlju?

Ovo poglavlje govori o putu kojim sva bića nastaju, dosežu svoju punoću i vraćaju se svom izvoru — tami i tišini. Tišina je korijen svih bića, a poznavanje vječnog reda vodi k mudrosti i mira. Tko živi u skladu s ovim prirodnim zakonom, ne treba se bojati opasnosti kroz cijeli život.

Kako se to odnosi na mene?

U vremenu kad nas okružuje buka, brzina i neprestane informacije, ovaj tekst me podsjeća da u tišini i povratku svom unutarnjem izvoru nalazim istinski mir. Priznajem da sam često zarobljen u neprestanoj aktivnosti bez stvarnog razumijevanja kamo sve to vodi — a ovaj nauk me tješi da postoji prirodni ritam kojemu se mogu prepustiti.

Što bih trebao/la danas učiniti?

Danas ću pronaći trenutak tišine — možda šetnjom u prirodi ili jednostavno sjedeći u miru — i promatrati kako misli dolaze i odlaze bez prianjanja uz njih. Pitat ću se: Što je moj korijen? Kamo se sve u mom životu vraća?

Povezana poglavlja

Moja refleksija

Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Full chat →