Chapter 23

Šutnja je prirodna

希言自然。故飘风不终朝,骤雨不终日。孰为此者?天地。天地尚不能久,而况于人乎?
故从事于道者,道者同于道,德者同于德,失者同于失。同于道者,道亦乐得之;同于德者,德亦乐得之;同于失者,失亦乐得之。信不足焉,有不信焉。
Rijeđi su zbori, to je prirodno. Jer silovit vjetar neće potrajati čitavo jutro, niti žestoka kiša neće potrajati čitav dan. Tko to čini? Nebo i zemlja. Čak ni nebo i zemlja ne mogu dugo izdržati, pa kako li bi mogao čovjek? Stoga onaj tko teži Taou — s Taoom se sjedinjuje; tko teži vrlini — s vrlinom se sjedinjuje; tko teži gubitku — s gubitkom se sjedinjuje. Onaj tko se sjedinjuje s Taoom, Tao ga rado prima; tko se sjedinjuje s vrlinom, vrlina ga rado prima; tko se sjedinjuje s gubitkom, gubitak ga rado prima. Kad postoji premalo povjerenja, nastaje nepovjerenje.

Duboko razmišljanje

O čemu se radi u ovom poglavlju?

Ovo poglavlje govori o snazi šutnje i tišine. Uči nas da nagle, silovite stvari ne traju dugo — ni olujni vjetar, ni jaka kiša. Nebo i zemlja, ta veličanstvena stvorenja, ne mogu održati nasilje predugo. Pravi mudrac prepoznaje da ono što daješ svijetu — bilo da je to Tao, vrlina ili gubitak — to ti se i vraća. Cijeli svemir odražava ono čemu se predajemo.

Kako se to odnosi na mene?

U mom životu, prepoznajem koliko često govorim previše — ispunjavam tišinu riječima koje ne trebaju postojati. Trčim od šutnje, bojeći se susresti samog sebe. Ovaj nauk me podsjeća da je manje ponekad više, i da prava snaga dolazi iz unutarnjeg mira, ne iz buke riječi. Učim da povjerenje nije nešto što se zahtijeva, već nešto što se gradí šutnjom i prisutnošću.

Što bih trebao/la danas učiniti?

Danas ću prakticirati šutnju. Umjesto da ispunjavam svaki trenutak riječima, dopustit ću sebi tišinu. Kada osjetim potrebu govoriti, pitat ću se: jesu li ove riječi potrebne? Hodat ću polako, disati duboko i slušati više nego što govorim. U tišini ću tražiti odgovore koje nemam u riječima.

Povezana poglavlja

Moja refleksija

Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Full chat →